Prije nekoliko godina, kada su se žene udavale, automatski su promijenile prezime, iz djevojačkog u muževljevo, stavljajući u sredinu prefiks "de". U drugim zemljama, crtica se obično koristi između djevojačkog prezimena i imena muškarca kojem smo rekli "da".
Trenutno se čini da ovaj trend postoji demode i prilično se brzo okreće. Svakim danom sve je više žena koje nakon udaje odluče da zadrže svoje djevojačko prezime, a da nisu ni pomislile da dodaju ime svog muža.
Udala sam se prije 3 godine i nije mi palo na pamet promijeniti prezime ili dodati muževljevo. Mislim da u današnje vrijeme i s vremenom promjena prezimena jer se oženiš znači potpuni gubitak ženinog identiteta, a prefiks "de" mi zvuči tako čudno i osjećam da ja, pred zakonom i štaviše, Ne pripadam nikome... već u svojim osjećajima i odgovornostima. Zato nisam hteo da menjam prezime.
Sada je na vama red za debatu... da li mislite da žene koje se udaju treba da promene ili dodaju prezime svog muža?
Mislim da mnogo zavisi od vrste odnosa koji imate sa svojim mužem. Kad se udaš, to bi trebalo da bude za ceo život, barem kad sam ja to uradio, to je bila moja misao; A ja sam u braku 20 godina i presrećna sam što živim do kraja života sa čovjekom kojeg sam odabrala, au mom slučaju sam ponosno "iz" Candelarija. Sada ako se udate bez čvrstog uvjerenja da ste s muškarcem koji će vas pratiti do kraja vaših dana, sumnjat ćete da li biste trebali koristiti to "de". I na to ćete pitanje gledati kao na gubitak identiteta, identitet ste vi, a ne prezime, kada zaista volite, vidjet ćete to kao dio posvete koja se daje čovjeku koji to zaslužuje.
Gospođo, recite mi sada da li vas je vaš muž učinio vjernim tijelom i duhom.
A zasto vas muz nije stekao prezime gdja Brenditta ili nema dostave sa njegove strane??? Da li je isporuka samo sa vaše strane, gospođo?
Pogrešio sam ime, komentar je bio za Zuleymu….. od….
Imam 19 godina i sanjam da pronađem muškarca svog života. Pravi muškarac, kao i oni ranije. Onog dana kada nađem tog čoveka (koji za sada živi u mojim snovima, ali znam da će se pojaviti jer verujem da nisu svi MUŠKARCI nestali) kao što sam rekao, tog dana planiram da dam sebi telo i dušu i odlučna sam da koristim njeno prezime. Ne mislim da ću izgubiti svoj identitet, naprotiv, osjećaću se dijelom nove porodice koju sam izabrao i koju ću nastaviti da se širim.
Ona koja pristane da uzme muzevo prezime je zena bez zelje da napreduje, zena nikome ne pripada, mozda smo mi male zivotinje koje treba da nosi taj i taj.VOLIM svog muza ali to ne znaci da mu pripadam dušom i tijelom.Jesam.Osoba poput njega me je voljela i cijenila,a to se vidjelo iu onim vremenima kada su zene bile ponizane i pokorne.Sada su druga vremena :)
Brenditta, zvučiš mi kao ogorčena djevojka. Nema potrebe da bilo koga vrijeđate da biste izrazili svoje mišljenje.
Dragi prijatelju, ne vjerujem da tvoj identitet leži u prezimenu. Šteta što vjerujete u to. Imam 25 godina i oženio sam se prije 2 godine. Ponosno nosim prezime mog muža. I uopće se ne osjećam demode.
Doći će trenutak kada ćete požaliti :)
Udata sam i sretna što koristim prezime svog muža, kako Zuleyma vjeruje, to je dio posvećenosti muškarcu kojeg vole i mislim da bi tako trebalo biti.
hahaha, samo zena i muskarac daju sebe, noppp?
Zdravo, svidja mi se tvoj komentar!!! Vjerujem da kada uzmete svoje bračno ime ne gubite svoj identitet, naprotiv, to ukazuje da ste sada dio druge porodice!!! Šta nije kao uzeti moje vjenčano ime? Moje ime je Sybila Gonzales Ushiñahua i prezime mog muža je Vélez...... Bila bih veoma zahvalna na vašoj pomoći jer bih bila veoma srećna da uzmem prezime svog muža...hvala 🙂
Pa, ali nijedan od vaših muževa nije promenio prezime niti ima "DE"... da li se iz vaših komentara može zaključiti da vaši muškarci ne planiraju da žive sa vama do kraja života? Ili gube identitet ako promijene prezime? Ili je moguće da ne isporuče kompletnu isporuku?…
Prošlo je dosta vremena otkako nisam imala vremena da uđem, ali danas vidim komentar Disagreement-a, možda ste u pravu, ali u mom slučaju moj muž ne bi imao problema da koristi moje prezime jer je njegova posvećenost potpuna kao i moja, ali samo ja to mogu da uradim ako to zakon predviđa, ali pošto to nije slučaj, ne možemo očekivati da se muškarci prave budalama izgovarajući prezime koje im zakonski ne odgovara. Pozdrav
Azuuu, kako si siguran, iako to izgleda kao laz, jos uvek ima zena kao sto si ti, sramota.
U vezi sa komentarom “Neslaganje”. Pitanje se vrti oko nas, ne postavlja se našim muževima, u Venecueli je zakonski utvrđeno da je žena ta koja nosi prezime, a ne muškarac. Kada smo se venčali oboje smo prihvatili ono što je podrazumevao naš novi status: venčani; Da je jedna od obaveza koju je moj suprug preuzeo bila da uzme moje prezime, uvjeravam vas da bi to iskoristio, kao što je preuzeo i sve ostale obaveze.
Mislim da je komentar Beatriz de Carolo vrlo tačan, mi imamo vrlo slična mišljenja. Sretna nova 2010. godina!
MISLIM DA UKOLIKO ŽELI DA DODAJE PREZIME MUŽA, TO JE NJEGOVO PRAVO, A I ONI IMAJU ISTO PRAVO DA TO NE UČINE, UMJESTO POTPUNE PREDAJE, MNOGE ŽENE TO RADE PO STATUSU, ALI TO JE PRAVO ALI NIJE OBAVEZA, JA NOSIM MUŽEVU ALI KAD SE NALJUTIM NA NJEGA JER NE DAJU DA DA LAŽEM,MUZEVI NISU STRUČNJACI ZA SLATKO HAHAHA, SKINUM JE ALI KADA JE NA SVAKOM KRAJU , AH ALI DA TAMO POTPISUJEM DOKUMENTE AKO VIDITE VELIKE ŠTAMPANE A DA POJASNIM DJEVAČKO PREZIVJE IDE JER I JA SAM PONOSAN NA PREZIME SVOJIH RODITELJA NE BI GA UZIMAO NI ZA NIKAD. POZDRAV SVIMA.
Apsolutno se ne slažem sa korištenjem muževljevog prezimena. To je oblik potčinjavanja žena muškarcima, jer niko nikome ne pripada; Dolazimo zajedno da dijelimo zajednički život. Štaviše, nezahvalnost prema prezimenima naših roditelja, što u suštini i jesmo. Korištenje muževljevog prezimena nas ne čini boljim ili superiornijim, u stvari, stidilo bi nas svog prezimena. U braku sam godinu dana i nije mi palo na pamet da uzmem njeno prezime. Ponosno koristim prezime svojih roditelja.
PITAM PRED ZAKONOM DA LI JE OBAVEZA ILI SA «DE» ILI SA HAJPOM «-»???
hahaha, komentar Endisagreementa me nasmijava jer sam to podigla sa svojim mužem sooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu je on meni ovako rekao:Ko je rekao da ću se udati za tvog tatu??? hahahaha udala sam se za tebe!! a istina je da mi se svi komentari jako sviđaju!
Užasno mi se čini da su se žene toliko godina pokorile muškoj moći, koristeći prezime svog muža kada se udaju.
Ne vidim ovo kao čin ljubavi. To bi bilo kada bi oboje dodali prezime svog partnera. Ali nije tako.
Najtužnije mi je vidjeti žene koje brane ovu poziciju, po kojoj žene sublimiraju u puki predmet koji posjeduju njihovi muževi.
Isto tako, čini mi se da djeca treba da imaju oba prezimena, a ne samo očevo, uz mogućnost izbora majčinog imena U_U
i volim komentar "ne slažem se".
Svidio mi se tvoj komentar
U stvarnosti, mora se shvatiti da prezime ne mijenja vašu individualnost. Odluka da ga koristite ne treba da utiče na ono što vam čini prijatnim. Mora biti za naše zadovoljstvo što to radimo bez miješanja rodova mačizma sa feminizmom ili prosuđivanja da li ste su ispunjeni jer radiš to ili ne, to je odluka naše vlastite želje i punoće i uvažavanja oba mišljenja, na kraju se radi o tome da budemo zadovoljni svojim postupcima i odlukama.Pozdrav….
Brendatta. Uzimanje prezimena vašeg muža nije obaveza, to je izbor kako mi je muž rekao kada smo se vjenčali i ja sam odlučila da usvojim njegovo prezime. Nisam izgubio svoj identitet. Upravo suprotno. Stekao sam poštovanje od njih, i od naših porodica. Niti se osjećam kao žena bez želje za poboljšanjem. Mislim da ti je to više problem sa svim tim pravopisnim greškama. Ili nije imao vremena da ide u školu? Imam diplomu magistra stranih jezika. Takođe govorim 5 jezika i još uvijek ponosno nosim prezime svog muža.