Baterije koristimo svakodnevno. Oni upravljaju uređajima koji nam čine život lakšim ili ugodnijim, kao što su mobilni telefoni, električne četkice za zube, slušni aparati, kuhinjske vage, daljinski upravljači... Ali nismo uvijek svjesni ekološkog problema koji oni predstavljaju.
Većina nas ne zna kolika je opasnost od baterija i ćelija u okolini. Pogotovo u vezi s ovim posljednjim, budući da iako baterije imaju karakteristiku da se mogu periodično puniti, baterije se odbacuju kada proizvedu energiju za koju su dizajnirane zbog degradacije komponenti od kojih su napravljene. Materijali otrovni po zdravlje i štetno za životnu sredinu.
Problemi životne sredine
Baterije, kao i drugi slični električni proizvodi, kao što su baterije ili akumulatori, sadrže metale i otrovne hemikalije. Živa, kadmijum, nikl ili olovo, uobičajeni u ćelijama i baterijama, opasni su po zdravlje i mogu izazvati širok spektar stanja i bolesti kod ljudi, ali i štetni za životnu sredinu ako se ne leče pravilno.
On a nepravilan tretman baterija a baterije kada im istekne životni vijek predstavljaju problem za okoliš. Zašto? Zato što pate od korozije kućišta na koju utiču iznutra od njihovih komponenti i spolja od klimatskog djelovanja i procesa fermentacije smeća, posebno organske tvari, što podiže njegovu temperaturu djelujući kao reaktor kontaminacije. A to je da ne odlažući ih u određeni kontejner, završavaju na deponijama.
To je kako teški metali na kraju prodiru u zemlju, u podzemnim slojevima vode, u rijekama i morima koji zagađuju sve oblike biljnog i životinjskog svijeta. Konačno, ljudska bića ih apsorbiraju i uzrokuju kratkoročnu, srednjoročnu i dugoročnu štetu.
Da bismo zamislili veličinu kontaminacije ovih baterija koje se bacaju kao da su samo još jedan otpad, dovoljno je znati da su one uzrok 93% žive u domaće smeće, kao i 47% cinka, 48% kadmijuma, 22% nikla itd.
Kako ih reciklirati
Nerecikliranje korišćenih ćelija i baterija ima direktan uticaj na životnu sredinu. Ne samo zato što ispuštaju spojeve koji na kraju kontaminiraju tlo i vodonosnike, već i zato što se ne mogu oporaviti i ponovo ući u proizvodni ciklus sirovine od kojih se proizvode, sve su oskudnije i sve veće vrijednosti.
Kao građani imamo odgovornost da ove baterije recikliramo i različite mogućnosti da to učinimo. Sabirne tačke za ćelije i baterije sve su brojniji. Mogu se naći na čistim mestima, takođe na ulicama naših gradova, u supermarketima i u vijećnicama i drugim upravnim zgradama.
Ne znate gdje je najbliže sabirno mjesto? To možete provjeriti u vašoj gradskoj vijećnici ili Ecopilas, platforma za upravljanje za sakupljanje ovog otpada koja vam olakšava unos vaše adrese u pretraživač najbliže sabirne tačke.
Ova uobičajena sabirna mjesta traže kada je potrebno ukloniti, zamijeniti ili isprazniti kontejnere. I otpad se transportuje postrojenja za sortiranje, tretman i reciklažu koji garantuju usklađenost sa Kraljevskim dekretom 106/2008.
Individualna odgovornost
Pored ispunjavanja odgovornosti odložite ove baterije na sabirne tačke Za daljnji tretman, možemo li učiniti nešto drugo kako bismo izbjegli doprinos ovom ekološkom problemu? Naravno, između ostalih...
- Koristite proizvode koji rade na solarnu energiju, sve brojniji na tržištu.
- Odaberite stavke koje se mogu spojiti na električnu mrežu; efikasnije, osim toga, sa energetske tačke gledišta.
- U slučaju korištenja baterija, odlučite se za punjive baterije, jer jedna od njih može zamijeniti 300 jednokratnih baterija.
Neznanje znači da ponekad nismo svjesni ekološke opasnosti određenih proizvoda. Da li se način na koji ih koristite mijenja kada ih upoznate?