Danas, 23. aprila, obilježava se svjetski dan knjige. Sigurni smo da vam nije potreban dan koji bi bio posvećen isključivo čitanju da biste se sjećali što čitanje simbolizira, uranjali u čaroliju nekoliko odlomaka kako biste zatvorili vrata u druge svjetove, u druge živote.
Danas u Bezzia queremos dar un pequeño homenaje a los libros y a lo que ellos simbolizan en nuestro crecimiento personal y emocional. U njima smo učili, plakali, otkrivali i čak sazrijevali kao ljudi. Moramo imati na umu da iskustvo ne dolazi samo iz naših stvarnih svakodnevnih iskustava, već i znanje koje se stekne u bilo kojoj knjizi poziva nas da izazovemo našu stvarnost. Oni su oružje moći koje smo se, iako nisu uvijek bile nadomak žena, borili da i one budu puno slobodnije. Mudrije. Pozivamo vas da razmislite o tome.
Knjiga u ženskoj sferi
Pristup kulturi i čitanju ženama je dugo bio zabranjen, koji se fokusirao isključivo na svoju privatnu sferu i odgoj, morao je voditi dugu borbu da bi imao pristup ovom univerzalnom nasljeđu kao što su knjige, čitanje i pisanje.
Sada naša posvećenost i pronicljivost nikada nisu bili ograničeni i do danas imamo istaknuta ženska imena u svijetu književnosti u tim starijim vremenima, poput grčke pjesnikinje Sappho de Lesbos, Tereze de Jesús ili Christine de Pisán, slavne venecijanske filozofkinje, pjesnikinje i humanistice XNUMX. stoljeća koja nam je ostavila ove lijepe crte:
Ako žena nauči toliko da odražava svoje misli, trebala bi to učiniti i ne trošiti svoju čast već je pokazivati, jer će to biti časnije od nošenja haljine ili nakita.
- Sad, nešto što moramo imati na umu je to mnoge od tih žena su spaljene ili sankcionirane jer su se usudile izreći svoje misli i pisati. Kad smo dosegli naprednije decenije poput XNUMX. ili XNUMX. vijeka, preostala je samo jedna mogućnost: pisati pseudonimom.
Divne sestre Bronte, na primjer, koje su nam ostavile tako izuzetno naslijeđe sa knjigama poput "Jane Eyre", "Stanarka Widfed Halla" ili "Wuthering Heights" nisu imali izbora nego da predaju svoje prve tekstove pod muškim pseudonimima kako bi se izdavači složili da ih pročitaju i naknadno objave.
Charlotte Bronte bila je Currer Bell, Emily Bronte Ellis Bell, a Anne Bronte Acton Bell.
Sve što nam nude čitalački trenuci
Često se kaže da nakon završetka knjige niko nije isti, i da je na posljednjoj stranici kao da je i dio nas samih završen, ali samo do onog trenutka u kojem otkrivamo drugu knjigu za otkrivanje.
Čitanje je dio nas, gotovo jednako kao i disanje, i iz tog razloga nam nikada ne nedostaje romana koji bismo stavili u torbu kad idemo na posao ili bilo koje stare knjige koja bi nastavila na noćnom ormariću, neposredno prije spavanja. Također smo sigurni da ćete se poistovjetiti sa sljedećim dimenzijama.
Kad nađete nekoga ko takođe deli ljubav prema čitanju
Nešto što uvijek govorimo kada je riječ o vezama jest da nije potrebno dijeliti iste hobije već iste vrijednosti. A čitanje je sigurno vrijednost.
- Podijelite to zadovoljstvo razmjenom naslova, razgovorom o onim naslovima koji nam se toliko sviđaju, onima koji su prilagođeni kinu i koji, naravno, toliko malo nalikuju originalnoj knjizi.
- LČitanje je izuzetan način za stjecanje prijatelja, jačanje veza s našim partnerom. Knjiga je dobar poklon, a ujedno i cijela zaostavština koju ćemo sačuvati za kasnije i koja će inicirati našu djecu.
Knjiga nas čini kritičnijima, mudrijima i slobodnijima
Moramo imati na umu da nam knjiga nije namijenjena da nam prenese niz znanja. Ne smijemo to doživljavati na ovaj način, zapravo njegova svrha je "natjerati nas da razmišljamo". Svrha čitanja nije upijati poput spužve, već probuditi naš kritički osjećaj i naša potreba da znamo više, da proširimo perspektive.
- Iz tog razloga, nešto što ste nesumnjivo otkrili u svom životnom ciklusu je da kada smo nas u djetinjstvu iznenada zarobili užitkom čitanja, knjigu uvijek slijede druga i druga. Na kraju smo vlasnici ogromnog svemira podataka, postavki, likova, riječi i znanja koji nam omogućavaju da proširimo svoj um, budemo prijemčiviji za ono što nas okružuje i zauzvrat slobodniji.
- Ko zna zadovoljstvo što uvijek treba imati knjigu u ruci, sklon je nepovjerenju u one čiji domovi nemaju knjige., koji ne osjeća zanimanje za klasike, najnovije vijesti ili one neprimijećene naslove koji nam jednog lijepog dana mijenjaju život. Oni koji čitaju imaju veću vezu sa sobom i sa svijetom, stoga nikada ne bismo smjeli izgubiti iz vida važnu svrhu: prenijeti djeci vrijednost čitanja.
Stoga se ovog dana knjige slobodno darujte i poklanjajte knjige. Nudit ćete sreću, slobodu, avanturu, ljubav, teror i znanje. Može li biti bolji poklon?